S faksa u direktorsku fotelju

Pred par tjedana sam na JobFairu ’09 zainteresiranim studentima Fakulteta Elektrotehnike i Računarstva imao prilike pričati o svojim iskustvima u pokretanju tvrtke u Hrvatskoj te im dati par informacija koje bi mogle pomoći u odluci upuštati se u nešto takvog ili ne.

Video snimka predavanja bi uskoro trebala biti dostupna na stranicama JobFaira, a slideovi (ukoliko ih ne vidite embeddane u ovom postu) su dostupni na slideshareu.

Treba li se nakon završetka školovanja upustiti u vlastiti posao ili se zaposliti u nekoj dobrostojećoj firmi? Odgovor je naravno za svakoga drugačiji, no bitno je imati na umu da: u tom trenu vjerojatno nemate velikih financijskih obaveza (uzdržavanje obitelji, krediti, možda čak niti režije ili prehrana), te da vam je isplativije ulagati u sebe nego dobro zarađivati.

Ukoliko nemate financijskih obaveza, možete povući riskantnije poteze – osnovati vlastitu tvrtku ili se pridružiti nekom startupu u ranoj fazi, jer u najgorem slučaju ćete izgubiti uloženo vrijeme. Ali čak i u tom slučaju uloženo vrijeme isplatit će vam se kroz sve iskustvo koje ćete dobiti u pokretanju i vođenju tvrtke, poslovne kontakte koje ćete ostvariti i brand koji ćete stvoriti za sebe (ako ništa drugo, dobar odlomak u svom CV-u za dalje). A ukoliko biznis uspije (što je vjerojatno ukoliko imate vizije, volje i sposobnosti), bit će isplativo i sa financijske strane.

Cofounderi ili solaža?

Ukoliko krećete u vlastiti posao, s kim krenuti u to? Možete sami (što sam i ja učinio), ili, bolja varijanta, sa prijateljima/poznanicima koji dijele vašu viziju. “Pravi” posao (za razliku od fuševa sastrane) osim čistog rada troši dosta vremena na papirologije, birokracije, management i mnogo je lakše ako se te obaveze mogu podijeliti između nekoliko ljudi, nego ako sve morate sami (pogotovo ako ste developer i treba vam duga neprekinuta koncentracija…. a telefoni samo zvone). Ekipa koja zajednički radi bitan je i motivator za rad, više glava je sigurno pametnije od jedne glave, a u lošim vremenima dobro je imati nekog tko vam može vratiti vjeru u cijelu stvar i izvući vas iz depresije.

Kod poslovanja s prijateljima, pripazite se prijateljstva. U ime prijateljstva vam se može dogoditi da smatrate neke stvari “očitima” pa lako može doći do nesporazuma i problema. Eksplicitno definirajte što tko očekuje od posla (definirajte “uspjeh”), koliko je spreman sudjelovati (vremenski/novcima) i slično. Nek vam ne bude neugodno pričati sa prijateljima cofounderima o tim stvarima, jer će biti mnogo neugodnije kasnije ako će zbog nesporazuma trebati prekinuti suradnju.

Startup, lifestyle ili consulting?

Ukoliko imate originalnu ideju koja može promijeniti svijet (ne, hrvatski klon Facebooka se ne računa) vjerojatno je najbolji put startup, u kojem se fokusirate na gradnju vrijednosti a ne na financijsku stranu priče, sa idejom da kasnije tu vrijednost pretočite u velike pare (recimo, kupi vas Google). Dakle klasični startup pristup o kojem je već dosta pisao Berislav (ako ste na neku foru uspjeli ne čitati njegove postove na tu tematiku, trk do njegovog bloga a ja vas tu pričekam…).

Druga opcija je tzv. lifestyle biznis (naziv pokupio od Berislava) čiji su tipični primjer 37signals (ili bi bili tipični da nisu rock-zvijezde-U2-ranga zbog Ruby on Railsa), u kojem se fokusirate da od svojih proizvoda imate pristojnu zaradu, ali ne pucate na sve ili ništa. Ukoliko imate ideju o korisnom proizvodu/usluzi za neku određenu nišu i izračunate da se s tim dobro da zaraditi, ovo je put za vas (odlična priča o uspjehu na ovaj način iz regije je ActiveCollab).

I treći, najmanje glamurozan ali vjerojatno najčešći način poslovanja je consulting / contract work, u kojem vas klijenti angažiraju da za njih nešto napravite (npr. web aplikaciju). Ovo je i način rada na koji moja firma najčešće radi (s povremenim izletima u startup mod rada sa nekim web projektima tipa Naslovnica). Pritom posao može biti definiran ili po specificiranom projektu (npr. izrada aplikacije), ili po iznajmljenom vremenu developera (npr. rad na sustavu u opsegu od 200 radnih sati).

U svakom slučaju, što god da krenuli raditi i na koji god način, vrlo bitan resurs su vam vaši kontakti. Što više kontakata, to je lakše doći do novih poslova preko preporuka, više potencijalnih kupaca može čuti za vas (opet, osobna preporuka znači više od bilo kakve kupljene reklame), a ukoliko ste startup lakše vam je doći do potencijalnih investitora.

Jedna očito dobra stvar kod pokretanja vlastitog posla je da možete raditi gdje želite… ili vam se to bar tako čini. Iako je odlično kad možete raditi ne mičući se iz dnevne sobe, na dulje staze je ipak bolje odvojiti poslovni od privatnog života, što znači imati poseban prostor (pa makar i u garaži) za posao. Ukoliko vas je više u biznisu, sama komunikacija je također mnogo lakša ukoliko ste svi na okupu (o tome sam više pričao pred godinu dana), pogotovo sa strane motivacije za rad, što je ključno u startupima.

Da ili ne?

Iz mog tona u pisanju ovog teksta, a i same činjenice da sam se ja osobno upustio u vlastiti posao, očito je da nisam previše objektivan. Ja sam osobno sretan sa svojim izborom (iako ima i jako loših i jako dobrih trenutaka) i da moram ponovno birati opet bih krenuo u poduzetničke vode (ovaj put vjerojatno sa cofounderom). Ali, ne postoji fiksni “da” ili “ne” odgovor na pitanje krenuti li u vlastiti biznis. Ukoliko imate slobodu izbora (nemojte si umjetno sužavati izbor sa “trebao bih” i lažnim osjećajima odgovornosti, osim ako stvarno imate postojeće obaveze), izaberite ono što više želite.

5 komentar(a)

  1. Odlična priča o startup-u u Hrvatskoj, poučno i sažeto. Ovo s prijateljstvom i suradnjom je tako istinito. Prijateljstvo i poslovanje nejdu baš zajedno zato tu treba razgraničiti neke stvari, jer kad stvari krenu grdo gubite prijatelja…

  2. Odličan članak, osvrnuo si se na sve bitnije stavke pokretanja vlastitog posla. No svakako bih napomenuo (iz indirektnog iskustva :)) da treba dobro promisliti prije nego se s nekim drugim osnuje firma. Iako podjela posla u startu zvuči dobro, u jednom trenutku ta ravnopravnost može iritirati, ukoliko se dvije ili više osoba (koji su direktori) ne slažu (razumiju?)…

    Siguran sam da postoji primjera ljudi koji su rekli “ajmo raditi web stranice” i pokrenuli zajedno firmu. No što se dešava nakon par godina, kada dolazi do promjene (dodatnog definiranja?) stava/razmišljanja, hoće li se baviti lifestyleom ili consulting tipom? “Pazite se prijatelja” … U startu će možda zvučati dobro no čisto da se izbjegne razočaranje (svako iskustvo je dobro iskustvo? :-)).

    U svakom slučaju, dobra tema za razgovor, ili bar još nekoliko postova :-)

  3. Lepo si ovo napisao, ja bih ovom prilikom dodao da mislim da je vrlo korisno imati prva radna iskustva u nekoj firmi, sa starijim i iskusnijim kolegama. To se može u manjem obimu proći već tokom studija, preko leta ili na poslednjoj godini (moje iskustvo). Verujem da osobe koje imaju svoje ideje i ambicije u principu i nemaju previše dilema oko pokretanja sopstvenog posla, oni to prosto urade, više pre nego kasnije.

  4. Radno iskustvo je bitno, ali ne i krucijalno za vodjenje vlastitog posla. Cak stovise, ako osoba sama krece u posao, pa prema tome sama se brine o birokraciji i poslu, ceka ju puno neprospavanih noci i sijedih na glavi.

    Ali, sve je to draz vlastitog posla. Ako dobro krene i pocnu se zaposljavati drugi ljudi, na povrsinu izlazi jos mnogo drugih problema/novosti.

    Bez obzira na svo znanje koje osnivac ima, ako ne zna raditi s ljudima, nikad nece postici nesto vece od prosjeka, a stvari postaju puno gore ako nema “zicu” za voditi posao. Tada svo to znanje ne znaci nista i firma propada.

  5. Ne znam jesi li baš ti dobar izbor kao figura za usporedbu mladim FER-ovcima, jer – izniman si! Izuzetno talentiran, sposoban, nadaren… Vrlo rijetka kombinacija. Sjećam se MicroLinuxa i još nekih stvari koje si radio još kao srednjoškolac i početkom studija.
    Kad se prosječan FER-ovac (da ne govorim o prosječnom informatičaru) počne uspoređivati s tobom, vrlo, vrlo lako može (p)ostati razočaran i nezadovoljan sobom radi visokih kriterija i prejakog uzora s kojim se uspoređuje.
    Imam feeling da bi ti možda pomoglo da je uz tebe netko tko bi preuzeo administrativne i poslovno-managerske procese, da se možeš potpuno posvetiti razvoju i core djelatnosti…