U freelancerskoj računici, cijena koju klijent treba platiti izravno ili nezravno vezana je uz utrošeno vrijeme freelancera.
Ako se radi o plaćanju po satnici, cijena se izravno formira po utrošenom vremenu i satnici. Ako se radi o projektu sa fiksnom cijenom, potrebno vrijeme se procijeni na osnovu opsega projekta.
Cijena satnice
Kako formirati cijenu satnice? Jednostavno – cijena satnice je najviša cijena koju vam je klijent spreman platiti a da mu vi i dalje budete bolji izbor od bilo kog drugog na tržištu (uključujući “susjedovog malog”). Pritom “najbolji izbor” ne znači nužno niti najjeftiniji niti najkvalitetniji, već ovisi o specifičnostima samog projekta. Tu dolazimo do problema “susjedovog malog” – ukoliko klijent ne može procijeniti razliku u kvaliteti između vas i nekog jeftinijeg, teško će mu biti procijeniti zašto ste vi bolji izbor. Dokaz kvalitete su obično reference i portfolio.
Što ako je cijena satnice za neki projekt niža nego što vam se isplati? Nemojte prihvatiti posao ili ga proslijedite nekom drugom tko bi mogao biti zainteresiran. A kako saznati za koju cijenu vam se isplati raditi? Dižite cijenu sve dok ste većinom popunjeni s poslom. Hint: ako vam gotovo nitko ne kaže da ste im preskupi, definitivno ste prejeftini.
Utrošeno i naplaćeno vrijeme
Prilikom određivanja cijene satnice, imajte na umu da iznos koji ćete naplatiti nije i iznos koji vama ide u džep. Osim raznih troškova poslovanja, bitna skrivena stavka je i činjenica da (kod plaćanja po satnici) nisu svi sati naplativi. Primjeri nenaplativih, a realno potrošenih sati:
- Vrijeme utrošeno na pregovaranje s klijentom o tome hoćete li uopće raditi na projektu. U ovo ulazi i amortizacija vremena utrošenog za dogovaranje projekata na kojima niste radili.
- Općenito, komunikacija s klijentom.
- Razne birokratske stvari (npr. sređivanje papirologije, odlazak kod knjigovođe, čekanje u redovima po raznim šalterima)
- Održavanje infrastrukture potrebne za vaš rad (instalacija sustava i softvera, nabava nove opreme, nošenje stvari na servis i sa servisa)
- Edukacija, konferencije, istraživanje novih tehnologija i trendova.
Pritom imajte na umu da klijenta ne zanimaju ovi detalji – oni su bitni samo vama za proračun što vam se isplati.
Fiksna cijena ili plaćanje po satu
I jedan i drugi način računanja cijene imaju svojih prednosti i nedostataka – stvar ovisi o prirodi samog projekta i o vama dražem načinu rada.
Projekti sa fiksnom cijenom dobri su za klijenta jer može lako planirati svoje financije. S druge strane, vi preuzimate rizik da će se stvari zakomplicirati i vama stvoriti više posla nego što je predviđeno. Ovo je posebno nezgodno za programere, koji praktički uvijek potcjenjuju količinu truda koju će trebati uložiti u projekt. Zbog ovakvih stvari, obično se uzima pesimistična procjena o potrebnom vremenu (obično kao originalna procjena * neki faktor).
Druga opasnost leži u nedovoljno jasno definiranim projektima, gdje se može dogoditi da ono što je klijent htio (ili se naknadno sjetio da želi, ali smatra da se to podrazumjeva) nije isto što ste i vi mislili da treba, a originalna specifikacija posla nije bila dovoljno precizna. U tom slučaju slijedi natezanje s klijentom ili popuštanje (još jedan razlog za već navedeni sigurnosni faktor u procjeni vremena). Rizik se može ublažiti što detaljnijom specifikacijom projekta, no teško je potpuno predvidjeti i navesti sve detalje i pretpostavke.
Plaćanje po satu transparentnije je – točno se zna što je odrađeno i koliko je (naplativog) vremena utrošeno. No, u ovom slučaju klijent preuzima rizik probijanja budžeta, što je vrlo lako moguće s obzirom da i klijenti često potcjenjuju potrebno vrijeme (“ma to je tebi maheru sigurno čas posla”). Također, neki klijenti mogu negativno reagirati kad saznaju konkretnu cijenu satnice (pogotovo ako je uspoređuju sa neto plaćom nekog radnika u firmi, ili sa “susjedovim malim”).
Ekipa iz Sprawsm nedavno je napisala dobar post o tome zašto prelaze na naplaćivanje po satu, sa argumentima zašto je takvo računanje pogodno i za klijenta i za onog tko obavlja posao.
tl;dr
U načelu, ako su zahtjevi dovoljno dobro specificirani i ako možete napraviti točnu procjenu količine posla, jednostavnije je računati fiksnu satnicu. Ukoliko unaprijed nije poznato baš sve ili se može dogoditi da treba raditi izmjene plana usred rada, svakako je bolje računati po vremenu. I u jednom i drugom slučaju, vodite računa o tržišnoj cijeni koju možete postići i o konačnom iznosu koji vam nakon svega ostaje kao zarada.
