Senkov kutak

Long time no see.

Od zadnjeg posta na ovom blogu prošlo je par mjeseci – meni se čini kao par godina. Pred nešto manje od dvije godine započeo sam proces kupnje stana, negdje u 6. mjesecu ove godine su počele radnje vezanje uz preuzimanje i namještanje, da bi se većina stvari uspješno završila pred tjedan, dva.

Da počnem od početka. Kod kupnje nekakve nekretnine kod nas, osim ako imate nasljedstvo ili se bavite sumnjivim poslovima (ili ste napravili uspješan exit svog startupa!), korak broj jedan je dobiti nekakvo kreditiranje. Pred te dvije godine situacija sa dobijanjem kredita je bila mnogo .. ne jednostavnija, ali s većom vjerojatnosti da ćete kredit moći i dobiti ukoliko imate uvjete za njega.

A naklonost banaka prema osobama koje traže kredit je usko vezana uz tip firme u kojem radite:

• uprava, državna agencija ili javna tvrtka – nema nikakvih problema, jer svi znaju da nema šanse da dobiješ otkaz iz uprave ili državne firme :)
• velika tvrtka – nema nekih problema, treba samo dokazati solventnost firme
• mala tvrtka / obrtnik – Ha, ha, ha! Ne. Doslovno, studenti na SC-u lakše mogu dobiti kredit :)

Prvo su me tražili dokaz o primanjima obrta, pa su zaključili da pošto je obrt dokaz o primanjima ne vrijedi ništa, tako da sam morao imati i sudužnike koji pokrivaju cijeli kredit i hipotetsko osiguranje. Hvala bogu da je zgrada (novogradnja) u kojoj sam kupovao stan bila financirana od strane iste banke, pa su uzeli budući stan pod hipoteku.

Eh da, tako je to bilo tada, jednostavno. Čujem da je sad puno, puno teže, a da hipoteke moraju pokrivati puno veći iznos (od onog koji se diže).

Rješivši financijski dio priče (ukoliko se obavezivanje na poprilično veliku ratu u slijedećih X godina može nazvati rješavanjem financijskog dijela priče), preostalo je samo ugodno čekanje da se zgrada dovrši. Naravno, računao sam sa “Faktorom H” i pretpostavio da će kasniti par mjeseci. Negdje s početkom ove godine krenuli smo i u lagano traženje namještaja i stvari za stan, s idejom da to kupimo taman negdje mjesec dana prije kompenziranog datuma useljenja, jer i namještaju treba neko vrijeme da dođe do nas.

Kako Hofstadter i kaže, stvar se još više oduljila, za jedno mjesec-dva. Ono što je u toj priči bilo najgore je da su i graditelji i banka znali da se stvar odužuje ali nitko nije želio priznati do zadnjeg trena, što znači da svoju taktiku nismo uspjeli prilagoditi. Rezultat: gomila namještaja u raznim skladištima i telefonsko izgovaranje kako stan još nije spreman. :(

Banka je tu opet posebna priča. Kredit koji su mi odobrili je na tzv. “tranše”. Laički rečeno, daju vam kredit ali vam ne daju novce :), odnosno ne sve odjednom, nego po fazama projekta. Btw, znate ono kad vam banka šalje prijeteće pismo ako zaboravite podmiriti nešto na vrijeme? E moja banka je zaboravila meni (tj graditelju) uplatiti tranšu.. Anyhow, zadnja tranša je išla po dovršenju projekta. Kako je projekt kasnio, to je bilo negdje u 6. (umjesto u 3.) mjesecu, a stvar je išla ovako:

1. Projekt kasni. Prema predugovoru, graditelji će biti dužni isplatiti bar neke penale.
2. Zgrada je gotova i useljiva, ali nije etažirana. Ne možemo dobiti ključeve jer još nismo uplatili zadnju tranšu (preostali iznos je negdje 10% ukupne vrijednosti cijene stana). Čekamo.
3. Banka traži da se upiše hipoteka na stan u gruntovnici prije nego isplati novce. Za to stan mora biti upisan u gruntovnicu, ali za to zgrada treba biti etažirana. Čekamo.
4. Prijedlog etažiranja je poslan u gruntovnicu. Netko je uspio zametnuti 2-3 kvadrata (u zgradi od oko 12000), prijedlog je odbijen, čeka se i radi novo etažiranje. Mi čekamo.
5. Etažiranje je gotovo. Graditelj u kupoprodajnom ugovoru (kojeg tek treba potpisati, prvi je bio predugovor u kupovini) želi izbjeći plaćanje penala zbog kašnjenja. Ja naokolo tražim odvjetnike. Na sreću ispostavlja se da je to nedužna tipkarska pogreška na strani graditelja koju su oni jako rado voljni ispraviti. Nakon spominjanja dotičnog odvjetnika, jel.
6. Na osnovu kupoprodajnog ugovora nosimo prijedlog upisa hipoteke u gruntovnicu. Gori nam pod petama jer se uskoro moramo iseliti iz unajmljenog stana; većina namještaja je došla i čeka nas…
7. Prilikom nošenja u gruntovnicu, mene izbacuju iz zgrade jer sam u 6. mjesecu na šaltere pokušao doći u kratkim hlačama. Policajac je neumoljiv: “ne možete na sud neprikladno obučeni.” Kakav sud, sunca ti? Žene smiju u kratkim hlačama ali ne u majici bez rukava. Razjarena masa (ne samo ja, još ljudi :) ogorčena. Jadan policajac ima pobunu na rukama.
8. Banka šalje požurnicu gruntovnici pa ovi ipak požuruju stvar i upisuju hipoteku. Istog trena stvar nosimo u banku da se stvar napokon privede kraju. Sretni smo jer su nam rekli da je još samo nekih tjedan dana papirologije!
9. Službenik koji obrađuje kredite je na godišnjem. Mi čekamo. Nadamo se da čovjek uživa na toplom Jadranu.
10. Pokrećemo proceduru za završavanje (podizanja) kredita. Banka zahtjeva da njen vještak ispita vrijednost stana kako bi se ustvrdilo pokriva li hipoteku. Ne bi bilo ništa čudno da banka nije jedan od prodavača tog stana po toj istoj cijeni. Naravno, vještak ne radi besplatno. Naravno, troškove ne snosi banka.
11. Po potvrdnom izvješću vještaka, kredit se šalje na kreditni odjel kako bi ga potvrdio. Ali avaj! Kreditni odjel banke se transformira. Sve stoji. Ne zna se ništa. Ja naokolo tražim odvjetnike.
12. Ruka ruku mije – graditelj nam daje ključeve a mi odustajemo od penala. Yay! Useljavamo namještaj, selimo se u zadnjem trenu; gazde iz starog stana nam pomažu spakirati i nositi zadnje stvari.

Eventually se kredit realizirao u potpunosti i tu naša priča s kupovinom završava…

..ali gdje završava jedna, počinje druga. Daklem, namještaj i unutarnje uređenje:

1. Na jednom malom dijelu zida u kuhinji nema pločica. Stvar smo uočili par mjeseci ranije, ali eto, nismo došli na red. Ali došli smo na red majstorima za kuhinju koji moraju postaviti kuhinju preko dijela zida, za što pločice moraju biti postavljene. To znamo unaprijed i tjedan dana gnjavimo graditelja da to konačno postavi. Dan prije dogovoreno je da majstori dolaze u rano jutro. U rano jutro ih, naravno, nema. Javljaju da malo kasne, doći će oko podne. Oko podne ih nema – doći će predvečer. Predvečer ih nema, javljaju se da su negdje na janjetini, doći će navečer. Navečer – pogodite sami.
2. Sva sreća, i kuhinjski majstori su zeznuli, pa moraju doći opet. Prije njihovog ponovnog dolaska uspjevamo postaviti pločice.
3. Ekipa koja je donesla i sklopila krevet je imala viška dijelova. Ti dijelovi su sasvim slučajno od vitalne važnosti za statiku kreveta koji se urušava odmah isti dan. Toliko ne možemo vjerovati svojim očima da vraćamo krevet nazad. Prodavatelj je posramljen i bez pitanja nam vraća novac.
4. Strojevi za pranje i sušenje rublja su među rijetkima koji nisu čekali useljenje. Mjesec dana nakon dogovorenog roka isporuke za njih, nakon opetovanih “trebalo bi za tjedan dana” odlazimo tamo i radimo scenu u dućanu. Strojevi dolaze par dana kasnije. Jedan od njih je oštećen u transportu i moramo već zvati servisera.
5. Sredina 7., sunce piči, mi uživamo u klimi. Ne uživamo u pogledu na vlažnu mrlju na zidu – pukla je cijev odvoda kondenzata. Graditelj je brz i stvar se rješava u par dana.
6. Popucao je lak na parketu, zbog širenja drvenih daskica. Stvar ne bi bila toliko uočljiva da nismo uzeli bijeli (a ne bezbojni) lak. Nama ljepše, ali dodatni estetski detalji popucalog laka se ne uklapaju. Reklamiramo pucanje laka, čovjek dolazi u izvid. Njegov komentar: “to je normalno, parket ‘radi’.”
7. Došao nam je trosjed! Nažalost, jedan od kotačiča je savijen prilikom transporta i zarezao nam je parket u duljini od oko 2 metra. Suze lijem, oči mi crvene. Prijavljujemo problem s trosjedom, ekipa će doći uskoro.
8. Ostatak namještaja ne može doći dok se parket ne sredi. Čekamo razvoj situacije. Predstavnik graditelja je otišao na more. I kid you not.
9. Na nekoliko mjesta daskice parketa se sliježu i uočavamo da je ispod parketa šuplje. Novi uviđaj parketara. Zaključak uviđaja: garancija ne važi jer smo prali parket toplom vodom. Neizrečena pretpostavka je da smo djelove prali solnom kiselinom, ako smo uspjeli napraviti šupljinu ispod parketa. Sva sreća da su u prvom uviđaju već priznali krivicu; pišemo dopise i par tjedana uvjeravamo graditelja da nam uvaži garanciju.
10. Graditelj nam šalje dopis u kojem nas sretno izvješćuje da su svi prijavljeni kvarovi (još je bilo par sitnica koje nisu važne u velikoj shemi stvari) otklonjeni i traže naš potpis za potvrdu. Gledam po stanu u čudu. Nisu. Predstavnik graditelja mi se ispričava da je došlo do tipkarske pogreške. Opet. Nadam se da su najurili tu tajnicu.
11. Dolaze nam prebrusiti i prelakirati parket! Kad već imamo priliku, biramo bezbojni lak. Manje nam je lijep, ali je manje osjetljiv. Graditelj nam izlazi u susret i omogućuje privremeni smještaj namještaja dok se parket ne renovira. Prilikom iznošenja trosjeda oguljena su tri komada zida i napravljeno još par crta na parketu. Baš nas briga :)
12. Moramo iseliti na tjedan dana. Koristimo priliku da razgledamo Ljubljanu i uživamo u sjajnom koncertu Laibacha i Juno Reactora.
13. Parket je sređen i zidovi obojani! Unosimo trosjed. Vrlo oprezno. Ekipa za popravak trosjeda još nije došla jer tri čovjeka servisiraju cijelu ex-Yu.
14. Ekipa za popravak nikako da dođe, prošlo je već 3 mjeseca. Zovemo ih i dajemo im deadline. Obećaju doći. Na dogovoreni dan ih nema. Zovemo ih cijeli dan, ne javljaju se. Bio im je neki praznik. Zovemo dan kasnije i kažemo da želimo vratiti trosjed. Ispričavaju se i kunu u sve da će doći za 10 dana. Za 11 dana napokon i dolaze. Ne mogu vjerovati. Procedura traje 5 minuta.

(Zanimljiv detalj u cijeloj priči je da svi majstori / reklamacije rade od 9 do 5. Što znači za sve popravke treba trčati do stana pričekati majstore. To u kombinaciji sa činjenicom da obavezno kasne (ako imate sreće, kašnjenje se mjeri u satima a ne danima) znači da morate imati ili vrlo tolerantne šefove ili iskoristiti dio godišnjeg.)

Paralelno sa useljenjem i radovima rješavamo i vezu na Internet. Tu nam se ne žuri jer imamo dovoljan pristup ‘netu na poslu. Ja sam na vrijeme iznajmio ured za svoju tvrtku pa imam opremljeno mjesto za rad. Ali nakon radnog dana mi se ne da još i tweetati i bloggati.

Za pristup Internetu imamo tri opcije: T-Com, neki drugi operater preko telefonske parice, ili B-Net. B-Net već ima provučene instalacije po zgradi i samo se u razdjelnom ormariću napravi prespajanje. Osim toga, za osnovni telka/telefon/net paket su i najjeftiniji. Stoga su nam oni bili prvi izbor. Kako smo kupili full HD televizor, želimo digitalni signal, pa se raspitujemo o digitalnim paketima – ima ih uz nadoplatu. Digitalni prijamnik ima samo SCART izlaz. Osim ako uzmemo HD paket koji se sastoji od 2 screensavera i Nove TV. Ne hvala.

Druga opcija je Iskon. Preferiramo ga T-Comu jer su jeftiniji, a osim toga su i manji pa im je zapravo stalo do običnih korisnika. Iskon mora prvo od T-Coma zatražiti paricu za nas. Nažalost, od T-Coma dobija odbijenicu uz razlog da nema slobodnih parica. Kako Iskon nije zakonski obavezan davati telefonsku infrastrukturu, ne mogu ništa.

Za razliku od njih, T-Com je zakonski obavezan dati telefonsku infrastrukturu. Stoga dajem zahtjev za uvođenje linije; bez ugovorne obveze, uz jednokratnu nadoknadu, s idejom odmah prelaska na Iskon. U roku od 24 mjeseca još uvijek će mi se isplatiti. Rok za rješavanje zahtjeva je 30 dana. Nakon mjesec dana zovem i dobijam poruku da je još uvijek u tijeku utvrđivanje tehničkih mogućnosti za uvođenje linije. Nakon još tjedan-dva svakodnevnog zvanja korisničke službe da saznam što se događa, storniraju mi zahtjev bez da mi jave. Korisnička služba kaže “valjda nije bilo tehničkih uvjeta za uvođenje”. Iz neslužbenih kanala saznajem trač da se T-Com svađa s nekim oko nekog zemljišta preko kojeg treba ići kabel.

Zaključujemo da nam se ne da čekati Godota pa uzimamo B-Net. Uz samo dva tjedna čekanja nakon podnošenja zahtjeva, dobijamo liniju i vraćamo se u 21. stoljeće.

E sad, cijela ova priča može zvučati kao da smo imali jako lošu sreću. Najgora stvar u cijeloj priči je da zapravo nije tako – relativno smo dobro prošli. Kredit smo uzeli u respektabilnoj banci; kamata, iako fleksibilna, još nije porasla. Graditelj je jedan od najkvalitetnijih u Hrvatskoj; nama recimo nije otpao balkon, uselili smo samo 3.5 mjeseca nakon roka, nemamo otrovne vodovodne cijevi, nije nam pao strop na glavu, a naš stan nije prodan još nekolicini kupaca. Nažalost, ovo je svakodnevica kupovine nekretnina u Hrvatskoj.

Sa majstorima i namještajem smo također dobro prošli – nitko nije zbrisao nakon uplaćene pozamašne kapare. Majstori su svoje mnogobrojne greške došli ispraviti, iako je počesto trebalo previše vikanja da se stvar obavi. Zadovoljni smo sa namještajem i sad kad su se stvari većinom smirile i završile, možemo uživati u svom novom stanu :) I plaćati taj kredit…

Dragi štioče, ako si dogurao do ovdje u čitanju teksta, svaka ti čast! Kao nagrada, evo par savjeta za kraj:

• nemoj kupovati stan
• ako kupuješ stan, ne kupuj ga u Hrvatskoj; Nizozemska, Kanada i Novi Zeland imaju komparabilne cijene a puno viši standard
• osim izbora kupnje starogradnje (stan treba dodatno renovirati, još majstora!), novogradnje (mačak u vreći), ove godine je moguće naći i novogradnju koju kooperanti (kompenzirani od strane graditelja i u potrazi za gotovinom u ovim kriznim vremenima) prodaju po znatno nižim cjenama
• majstori će kasniti; i kad to uračunaš, još više će kasniti; i onda će zbrljati posao i morati dolaziti ponovno da poprave (to je ako su dobri majstori i ne odmagle)
• oboružaj se sa puno živaca i slobodnih dana