Ideja za web projekt: usporedba cijena namirnica
Formula za uspješno poslovanje u vremenima recesije:
- pomozite korisnicima (tvrtke ili krajnji korisnici) da uštede, ili
- pomozite tvrtkama korisnicima da povećaju prodaju
Uzevši u obzir da je u Hrvatskoj recesija u punom zamahu (i ne zna se kad će joj biti kraj), ova formula je prilično dobar način da procjenite koliko vaša ideja ima ili nema smisla (osim ukoliko za realizaciju projekta treba više vremena nego što očekujete da će kriza trajati).
Jedna od ideja koja mi se u zadnje vrijeme vrti po glavi spada u prvu grupu, odnosno pomaganje korisnicma (i to specifično, krajnjim korisnicima iliti običnim ljudima) da prođu što jeftinije. Uzevši u obzir da su kod nas i inače nakon blagdanskog ludila svi u besparici tijekom siječnja i veljače, upravo sada je pravi trenutak za realizaciju ideje.
Korak prvi: ideja
Ideja je jednostavna - nabava.net za namirnice. Cijene pojedinačnih namirnica obično ne odstupaju mnogo od dućana do dućana (ili od lanca do lanca). Kod veće kupovine (što je i uobičajeno, npr. za tjedan/mjesec dana) te razlike se međusobno poništavaju pa na kraju ispadne otprilike svejedno gdje radite kupovinu.
Ali, ukoliko na osnovu namirnica koje trebate kupiti (a koje su često unaprijed poznate i ne mijenjaju se mnogo od mjeseca u mjesec) izračunate u koji dućan vam je najisplativije ići, ili kupovinu raspodijelite tako da namirnice kupujete u 2-3 dućana na način da u svakom kupujete podskup koji je tamo najjeftiniji, ušteda može biti značajna.
Dakle ideja projekta je web stranica koja bi svojim korisnicima omogućila da:
- usporede trenutne cijene namirnica u različitim dućanima i trgovačkim lancima (uzimajući u obzir razne akcijske prodaje)
- naprave virtualnu košaricu na osnovu koje bi se izračunao optimalan raspored (i mjesto) kupovine
Korak drugi: realizacija
Osim izrade web servisa (koji su vam, ukoliko se bavite web razvojem, poznata stavka u cijeloj priči), bitan sastojak projekta je i prikupljanje ažurnih informacija o cijenama. Na sreću za projekt, tržište namirnica u Hrvatskoj je prilično okrupnjeno, tako da postoji nekoliko velikih nacionalnih lanaca koji pokrivaju velik dio tržišta. Zbog toga je relativno jednostavno početi s pokrivanjem manjeg broja lanaca, a opet odražavati realno stanje tržišta, pogotovo ako se uzme u obzir da manji “kvartovski” dućančići obično imaju nešto više cijene od velikih trgovačkih lanaca.
Za obavljanje istraživanja tržišta (čitaj: odlaska u dućan i popisivanja cijena) idealna radna snaga su studenti preko SC-a jer posao mogu obavljati bilo kad (kad ionako idu u dućan), nije vremenski zahtjevan i ne zahtjeva nikakve specijalne vještine. Okvirna računica troška:
- dućan je dovoljno pokrivati na mjesečnoj (eventualno kasnije dvotjednoj, ako se ukaže potreba) bazi
- za popisivanje cijena proizvoda (popis proizvoda koji se prate bi trebao biti standardiziran i pokrivati proizvode koje većina ljudi kupuje) i njihov kasniji unos u bazu treba cca. 2 sata
- za minimiziranje pogreške (ili pokušaja podvale od strane lijenih radnika :) kod popisivanja/unosa moguće je nezavisno angažirati 2 radnika da nezavisno pokrivaju isti dućan
- brutto cijena jednog sata za studenta koji dobije 25 kn/sat (prilično dobra plaća za lagan posao) je 30kn/h
Ukupno ispada da bi mjesečni trošak praćenja jednog dućana (ili svih dućana istog tipa istog trgovačkog lanca u jednom gradu) bilo 240 kn.
Potencijalni problem kod praćenja dućana je precizno vođenje računa o raznim akcijskim prodajama i sniženjima u pojedinim dućanima (od kad do kad traju, itd). Korisnost i točnog cijelog web servisa prilično ovisi o točnim informacijama o akcijama, jer su modifikacije cijena pri akciji po iznosima veće od samih razlika “osnovnih” cijena od dućana do dućana.
Pod pretpostavkom da veliki trgovački lanci mijenjaju cijene namirnica od regije do regije, očita startna pozicija za projekt bi bio Zagreb, čisto zbog velikog broja stanovnika. Ukoliko neki lanac ima unificirane cijene namirnica u cijeloj državi, još bolje, ispitivanjem na samo jednom mjestu može se utvrditi cijena svih dućana za cijelu zemlju.
Ukoliko se u Zagrebu ograničimo na 6 najvećih lanaca: Konzum, Billa, Interspar, Plodine, Getro, Mercator i uzmemo u obzir da Konzum ima 3 klase dućana (SuperKonzum, “mali” SuperKonzum i kvartovski Konzumovi dućani), a Billa i Mercator po 2 (po tome što sam vidio dosad), to je 10 različitih vrsta dućana. Mjesečno praćenje cijelog Zagreba po gornjoj računici koštalo bi ukupno 2400 kn.
Korak treći: korisnici
Za uspjeh projekta ključno je imati što više korisnika servisa. Pretpostavka je da bi se jednom zadovoljni korisnik (onaj koji je preko servisa uspio uštedjeti pri svojoj kupnji). Uštedu je teško procijeniti - iz osobnog iskustva prateći malo cijene, vjerujem da prosječna ušteda od 5% nije nerealna brojka. Dok 5% kao rezultat sve ove kemije možda ne zvuči puno, treba imati na umu da standardne akcije “skupljanja bonova” i “nagrađivanja vjednosti” kupaca obično u konačnici rezultiraju uštedom od 1%. Vjerujem da bi uz pravi pristup marketingu kupcima ovako nešto bilo dosta zanimljivo.
Za pridobijanje novog korisnika možemo iskoristiti činjenicu da su naši najbolji potencijalni korisnici upravo ljudi koji idu u kupovinu u dućan / trgovački centar. Reklamu bi zato bilo najbolje ciljati izravno na njih. Kako projekt već ionako predviđa radnike koji bi popisivali cijene proizvoda, ciljano reklamiranje možemo pokriti tako da radnici osim popisivanja cijene i distribuiraju letke postavljanjem na automobile ljudi koji su u dućanu što znači za to nemamo dodatnih troškova.
Brza pretraga po netu mi daje cijenu letka od 10 lp/kom. Uz procjenu da samo 5% ljudi koji su pogledali letak odu na web stranicu, popune podatke, pogledaju cijene i budu zainteresirani, cijena akvizicije jednog stalnog korisnika je 2 kn.
Korak četvrti: profit
Model zarade je oglašavanje. Na spomen oglašavanja kao načina zarade ljudima se opravdano diže kosa na glavi pa je red da se malo objasnim: oglašavanje trgovačkih lanaca na ovakvom servisu se poprilično razlikuje od oglašavanja na drugim portalima, televiziji, radiju i putem letaka po sandučićima. Naime, svi korisnici servisa zaista žele kupovati namirnice pa bi se prema tome oglasi servirali savršeno ciljanoj grupaciji potencijalnih korisnika. Ne znam procjeniti postotak učinkovitosti takvog oglašavanja, ali sam poprilično siguran da je bar za red veličine veći od bombardiranja oglasima na televiziji ili web portalima.
A kad se uzme u obzir velika količina novca koju trgovački lanci stvarno troše na oglašavanje, vjerujem da nije nerealno poretpostaviti da bi i oni bili zainteresirani da svojim dopru do korisnika web servisa. Pritom oglašavanje ne bi bilo samo klasičnim bannerima, nego i specijaliziranim targetiranjem korisnika na osnovu onog što su odabrali u svoju virtualnu košaricu. Zamislite: došli ste na stranicu provjeriti cijene mlijeka; osim te cijene. dobijate i reklamu o nekoj akcijskoj prodaji mlijeka u dućanu X. Usporedite to sa istom reklamom prije dnevnika ili za vrijeme omiljene serije.
Dodatna mogućnost monetizacije su affiliate linkovi za web dućane koje već imaju neki trgovački lanci, pogotovo ako je cijelu “virtualnu košaricu” moguće izravno primjeniti na neki web dućan i u 2-3 klika napraviti kupnju. No bar zasad, cijene namirnica u web dućanima su nešto više od cijena u normalnim dućanima pa sumnjam da bi (dovoljno) velik broj korisnika želio iskoristiti tu mogućnost.
Korak peti: širenje
Kao što sam već naveo, Zagreb bi vjerojatno bio najpogodniji izbor za početak bootstrap projekta. Ne računajući početnu investiciju u infrastrukturu, već unutar par mjeseci bi se projekt mogao sam financirati i omogućiti širenje na ostale velike gradove u Hrvatskoj. Ukoliko postoji veći početni kapital, veći centri u državi mogli bi se pokrivati od prvog dana, pogotovo ukoliko nema prevelikih razlika u cijeni namirnica u pojedinom dućanu u različitim regijama.
Naposlijetku, nakon pokrivanja cijele države, ne postoji razlog zašto se za daljnje širenje slična formula ne bi primjenila i na zemljama regije, kroz odvojene web servise.
Korak nulti: zašto se time već ne bavim?
Ukoliko je ova ideja tako sjajna kao što zvuči, dobro pitanje je zašto ja o tome pišem na svom blogu, a nisam već krenuo u njenu realizaciju? Vjerujem da cijela stvar ima potencijala i u nekom trenu sam ozbiljno razmišljao da se primim projekta, no zaključio sam da je ne bih mogao gurati usporedo sa stvarima koje se trenutno bavim i koje lijepo napreduju. Uostalom dobre ideje začinju se svakodnevno, ali kad bi stalno hvatali novu dobru ideju nikad ne bi realizirali niti jednu.
Zato sam, radije nego da pustim da ova trenutna ideja trune negdje u mračnom zakutku mog uma, odlučio dotičnu tretirati kao zanimljiv case-study i podijeliti s vama, ako ništa drugo onda zbog poticanja rasprave i razmišljanja, kako o samom projektu, tako i o evaluaciji potencijala nekog projekta, razradi poslovnog plana (npr. ovo sve navedeno bi se moglo smatrati ad-hoc poslovnim planom) i realnoj procjeni parametara kao što su cijena akvizicije korisnika ili mjesečni burn-rate. Dakle, volio bih čuti i vaše komentare zašto sve što sam napisao ima ili nema smisla :)
Pa nešto slično i postoji http://www.supermarketi.info
Tako nesto sam ja napravila na primitivan nacin u spreadsheetu :D
Vodim si cijene onih namirnica koje kupujem, i gdje sam ih kupila
Obicno su cijene nekih namirnica konstantne kroz dulji period, dok druge i nisu
Isto tako, vazno je napomenuti da vise manje svi veci lanci imaju svoje proizvode (clever, kplus, grandi…) i ti proizvodi u pravilu jesu jeftiniji nego taj isti proizvod u originalnoj ambalazhi.
Ljudi generalno nisu skloni (barem kupci u Billi, jer tamo kupujem pa uocim tudje kosarice/kolica) natrpati puno trgovacke marke, tu i tamo nesto uzmu.
Neki ljudi recimo gledaju ‘po kvaliteti’ (pa smatraju da trgovacka marka nije dovoljno dobra za njih), neki gledaju po cijeni (pa zaborave pogledati i omjer kolicine i cijene) i tako…
Meni osobno je zhao sto nema svega sto mi odgovara u clever verziji :) Naravno, ja gledam d ali mi nesto odgovara ili ne - ako mi odgovara, gotovo mi je potpuno svejedno (za prehrambene namirnice) koja firma se skriva iza toga.
Popisivati ‘najpopularnije’ stvari je zapravo - beskorisno. Treba popisati ili sve - ili nista. Sorry :)
Inace, da bi se popisalo bilo sto, npr u Billi - treba dobiti dozvolu popisivanja.
Ja ju nisam imala, pa je dosao lik do mene provjeriti sto radim, no kad smo popricali i rekoh mu da si popisujem za sebe, nije bilo problema. No ne znam tocno da li postoje kakvi limiti na ‘obicno’ popisivanje cijena.
Mislim da bi bilo kvalitetnije dobiti deal sa ducanima da se dodje do njih i oni daju aktualni cjenik - em nitko ne gubi vrijeme popisivajuci stvari, em ducan zna sto je dao. Ono - ako hoce reklamu, jedan od uvjeta neka bude da sami daju cjenik :D
Sigurno ga mogu NEKAKO exportati :D
A za popisati samo dio od 190tak artikala koliko ih imam upisano, meni je trebalo oko 3 sata (jednom sam tako dugo popisivala, da si popunim sve ono sto nisam pokupila s racuna). Tako da to je zbilja dugotrajan posao.
Ideja - ja osobno mislim da to ne bih koristila jer imam svoj ’sistem’ :) I jer jednostavno zelim kupovati u tim nekim ducanima.
Ehda, prije par godina smo obilazili sve vece ducane (Mercator, Billa, Kaufland, Getro, Konzum) i usporedjivali cijene i tako sam zavrsila u Billi s time da par stvari koje Billa ne drzi - kupim na drugom mjestu. Meni je bila bitna i cijena robe, ali i kvaliteta usluge, ali i stanje robe (znaci da ja mogu naci robu, mogu naci cijenu i da roba nije otvorena i rasuta okolo i da mi ne prodaju nesto cemu je istekao rok trajanja). Recimo - bitno mi je da me prodavac tocno uputi gdje je nesto ako to nesto ne mogu pronaci. U Billi je zenska 10tak minuta sata trazila po skladistu nesto, nije nasla, ispricala se, ja osla malo dalje i zenska naknadno nasla i donijela mi artikl koji sam trebala. U Konzumu im je pretesko reci mi TOCNU policu gdje se nesto nalazi. (treba mi kadkad za ubiti one uskrsnje bonove)
Point - hocu reci da nije sve moje bazirano samo na cijenama i samo na jednom ducanu :)
Sretno s idejom, ali nemoj se iznenaditi ako ne bude puno korisnika, jer svatko od nas po razlicitom kriteriju bira :)
Mozda ne bi bilo lose odmah razmisljati da se aplikacija ‘ne pravi pametna’ vec da dozvoli covjeku da si sam odabere u kojim ducanima zeli kupovati pa da mu da izbor iz bas tih ducana. :) moze cak i cijene cijelih odabranih kosarica :)
Ali definitivno se treba pripremiti. I na konzistentnost unosa! Da se ne krene s kraticama. Po meni, tu je vazno reci sto je artikl (salama), cija (vindija), podvrsta (dimcek), masu artikla ako je fixna ili mjernu jedinicu cijene te cijenu. I da svi koji popisuju to rade na isti nacin :)
Btw, sretno onome tko se u to upusti :D
@Nesi: wow, hvala na komentaru, vidi se da imaš razrađenu taktiku :D
Glede Clever/K-Plus/nonname proizvoda u pojedinim dućanima, ja bi to kategorizirao na način da sve nazovem istim brandom, tj. pretpostavim da su npr. Clever mlijeko od 1L i K-Plus mlijeko od 1L ekvivalentni proizvodi i da su tu negdje po kvaliteti. Na taj način bi mogli i te proizvode nekako uspoređivati kroz različite dućane, a da usporedba ima nekog smisla.
Što se tiče popisivanja cijena, cijena je javna informacija i mislim da ti nitko ne bi imao pravo zabraniti da je popisuješ, ali kao što kažeš, vjerujem da bi se sa dućanima moglo dogovoriti da surađuju jer je to naposlijetku i u njihovom interesu.
Glede odabira dućana: naravno, pogotovo ako bi aplikacija pokrivala veliko područje, bilo bi idealno da korisnik odabere dućane koji “dolaze u obzir” i onda se proračun obavlja na osnovu toga i njihove košarice.
Ono što je problematično kod tvog principa (tj. da si ljudi sami imaju popis stvari koje su negdje najjeftinije) je da ne uzima u obzir akcije pa je moguće da prođeš skuplje zato jer npr. ne primjetiš da Plodine *baš* taj tjedan imaju akciju u kojoj je nešto što inače kupuješ 20% jeftinije kod njih.
Nakucah tonu texta, al zakljucih da te bezveze davim sa cinjenicama o shoppingu i gdje se sto isplati i zasto :D pa sad revidirah :D I opet je ispala tona, ali barem nemas tonu artikala i primjere :D
Unosenje akcija je krvav posao, za kojeg je upitno koliko bi se zapravo koristilo. Jer neki ducani imaju kratke akcije, saznas za njih tek na dan pocetka i tak. I npr. nece ti dan ranije reci da ce ici sutra akcija. Ili cak niti ne znaju.
Nadalje - kupovanje bazirano na akciji za svinjska vratina, u pravilu rijetko tko radi :) osim ako se sprema na veliko rostiljanje i kupi 10tak kila :)
Ja sam prije par godina dragog upilala da mi slozi php aplikaciju da si ja unosim artikle, sto je kupljeno, sto se trosi i tako to i stvar je zamrla sto iz razloga da dok iz kuhinje dodjem do kompa zaboravim sto sam sve potrosila :) sto iz razloga da sam imala hrpetinu stvari tipa - brasno - ostro, 1 kg , par firmi, par ducana, par cijena… kaos :D
Sad se stvar svela na tablicu gdje drzim cijene i odakle planiram velike shoppinge :D
Ali prvenstveno zato sto sam nasla proizvod koji mi odgovara - ti bi trebao pamtiti sve to - na stranu pamcenje - netko bi to trebao sistematski popisati, a vjeruj, nesto sto rade vise od 3-4 covjeka nece vise imati istu sistematicnost
+ trebalo bi provjeriti jel to ok i da nije u koliziji
Da se uzmu cjenici direktno od ducana, jos ajde, ali fizicki popisivati i unositi…. Prevelik trud, upitna kvaliteta posla (jer ovisi o previse ljudi i ne mozes sve niti provjeriti), u konacnici preskupo.
Mislim da je postojao u neko doba neka nekakav sajt koji se bavio iskljucivo popisivanjem akcija, no ne znam da li je to jos zivo (trazili su studente za unos toga s letaka) - to je recimo ovisilo o tome da se uspijes docepati letka na vrijeme.
I ne zaboraviti - nisu u svim ducanima jasno istaknute cijene bas SVIH artikala…
Nabava.net je kul, ali cijene hardvera se ipak nesto sporije mijenjaju i mislim da te cjenike firme i same salju servisu?
Prehrambene namirnice imaju toliko brzu izmijenu cijena da je potpuno uobicajeno da se ducan otvara a da nove cijene nisu na policama i zenske to rade ‘u hodu’ jer je preko noci doslo do izmjene
Ako jos ubacis sve silne akcije - to znaci da bi morao imati timove koji maltene svaki dan obilaze ducan i prate cijene
Ehda, i konzum nema iste cijene za sve artikle u lokalnim/kvartovskim ducanima i super/maxi konzumima….
U nekim billama imas akciju dok u drugima nemas…. ili imas razlicite akcije u isto vrijeme… znaci, jos bi trebao pamtiti i adresu ducana na koji se akcija odnosi….
Sto se popisivanja cijena tice - ne smijes doci i tek tako popisivati ih, barem u Billi - mene je covjek pitao za koga to radim i zasto se nisam najavila. Kad je vidio da jesam kupac i da sam ludjak koji to popisuje za sebe bilo je sve ok, ali generalno, to se smatra ’spijuniranjem’ :D
Znaci, moras imati dozvolu inace te mogu frknuti van iz ducana.
BTW na placu je hrpa stvari daleko daleko povoljnije :D (imas recimo Dimko pileca prsa s mirisom dima, perutnina ptuj, 500 g 12.50 kn - pogledaj koliko su u bilo kojem ducanu bilo koja pileca prsa :D (ajde, da ti olaksam, u pravilu su preko 30kn, a cesto i po 40kn za 500 g) i ako nedje opazis ta ‘dimko’ javi - koliko ja znam, u ducanima ih nema)
A plac popisati… to ne preporucam nikome :)
Sorry na pokapanju, al eto, imam iskustva iz prve ruke oko tako necega :D Barem iz one perspektive koliko je to komplicirano osmisliti sto zapravo od informacija ti treba i kako te informacije zelis koristiti. I naravno - kako prikupiti te informacije.
Eeee, i jos jedna ‘kul’ stvar. Kako nesto nazvati. Evo ti jedan super primjer.
DM, Denk mit, sredstvo za ciscenje WCa. Imas 2 u gelu i prozirnoj ambalazi plavi i zuti. Imas jedan u neprozirnoj plavoj ambalazi. Svi se zovu ’sredstvo za ciscenje WCa’, i naziv na njemackom je isti. Razlika? Cijena i gustoca proizvoda. I naravno, jel plavi ili zuti od ovih u prozirnim bocama. Popisati to? Ja mogu, ali ne znam kako bi to ti izveo. Eventualno uz fotke svih artikala.
I nemojmo zaboraviti famozne deklaracije ‘igracka za djecu’ - ma sto god to bilo :D
Sistematizacija popisa je, kao sto ti pokusah sad predociti, vrlo vrlo gadan posao. Npr iz DMovog racuna ti NE znas sto si kupio, jer imaju kratice za oznacavanje, i ove ‘moje’ za cistit wc, i hrpu drugih stvari nazovu samo ’sred. cisc’ :D
Mislim da ne treba privatne brandove nešto posebno rangirati — kod velike većine stvari koje možete kupiti u dućanima doslovno vrijedi ona stara “isto **anje drugo pakovanje”; to su sve uglavnom isti proizvodi, samo im je niža cijena jer nema troškova brandinga. Nedavno sam u Konzumu imao prilike usporediti Montana i K-Plus sendviče, i ovi drugi su bili nekih 40% jeftiniji — a na deklaraciji lijepo piše “proizvodi Montana d.o.o.”
Sto se tice ovog linka http://www.supermarketi.info
evo, bila sam, pogledala i zakljucila da je to apsolutno beskorisna stvar.
NIJE svejedno KOJA tjestenina ‘mislim, tjestenina 400 g’, nije svejedno cija jaja, niti kakvo i cije je brasno.
Niti mi je referentno da je navedeno npr majoneza zvijezda 90 g - KOJA, ima ih light, obicna, sa jogurtom, maslinovim uljem… sta ja znam koliko ih ima…. ja npr jedem samo gastro salatnu o cca 1kg, imas ju za kupiti samo u getrou i VELIKOM konzumu.
Da ne pricam o tehnickoj realizaciji sajta koji mi je zaglavio browser jer se sve ucitava odjednom. I da se firefox derao ‘o’s zaustaviti skriptu ili ces ju pustiti da proba zavrsiti’
Sorry, taj sajt samo izgleda kao izgovor za prodavanje oglasnog prostora, a zapravo nema konkretnu funkciju omogucavanja slaganja virtualne kosarice i racunanja koliko ce te nesto u konacnici kostati ako kupis u ducanu A ili u ducanu B. I definitivno nema veze sa ’smanjivanjem troskova kupovine namirnica’ kako crvenim slovima pise na pocetku ‘cjenika’.
Grozna sam, znam, ali nemojmo se zavaravati da tako nesto ispunjava svrhu ‘izracun troskova’, kad to ne radi. A za to napraviti potrebno je mnogo mnogo vise truda i za unos a i za implementaciju stuffa.
Ukratko, ideja zvuci super, ali na nekoliko mjesta sam cuo da ce trgovci uciniti sve da takav projekt propadne. Od protjerivanja “popisivaca cijena” do promjene cijena nakon sto one budu “popisane”. Sto je i logicno. Sto su kupci slabije informirani to trgovac vise zaradi. S obzirom na relativno ceste akcije i promjene cijena, da bi takav projekt stvarno uspio, nuzna je suradnja trgovaca, sto ne vidim da ce se dogoditi u skoroj buducnosti.
Meni je ideja cool, no to ima veze s tim što mi već neko vrijeme radimo na implementaciji sličnog koncepta… O detaljima za sada ne bih javno :-)
Nesi: Ako si zainteresirana za diskusiju, te eventualno uključenje u ranu test fazu, molim te da mi se javiš na email: bob.rock.hr@gmail.com.