Jedan mali rant za ljude koji se boje da će im netko ukrasti ideju, ili kažu “e baš sam ja takvu ideju imao” kad vide nešto uspješno.
Put od ideje do realizacije nekog projekta (o čemu god da se radi) ide otprilike ovako:
- Netko ima početnu ideju. Sama ideja u ovom trenutku ne znači ništa.
- Početni zanos je tu, ideja zvuči odlično, kreće se u realizaciju.
- Ups! Nalet na prvi problem, koji cijelu originalnu zamisao baca u vodu. Katastrofa! Panika! Već smo potrošili X sati, što ćemo sad?
- Nakon smirivanja panike, pronalazi se izlaz – maaaalkicu modificirati trenutni plan, da cijela stvar bude postavljena malo drugačije.
- S uzdahom olakšanja kreće se u daljnji razvoj. Prethodne dvije točke ponavljaju se prema potrebi, desetak do stotinjak puta
- Projekt je realiziran! Svjetska dominacija je blizu!
- Umm … nikog nije briga. Aaaa, propast!
- Hm, ali nekoliko ljudi je spomenulo da bi nešto slično, ali malo drugačije, bilo dosta korisno. Back to the drawing board.
- Prethodnih 6 točaka ponavljati prema potrebi.
Gornji koraci su tipičan primjer iterativnog postupaka. A zgodno svojstvo iterativnih postupaka je da gotovo uopće nije bitno odakle krenete. Recimo, postupak za iterativno računanje broja pi (ili e) u što više decimala može krenuti od broja 200, a ne od 3.14 (ili 2.7). Ako je početni korak, odnosno početna ideja, loša, možda će biti potrebno nekoliko koraka više, to je sve.
Ono što je bitno kod iterativnog postupka je raditi iteracije. Ne stati na prvoj (originalnoj ideji), drugoj, ili dvadesetoj. Raditi iteracije i poboljšavati stvar, sve dok ne bude dovoljno dobra da uspije, ili očito toliko loša da se od svega može odustati.
Polazna točka može biti bitna utoliko što možete završiti u lokalnom maksimumu. Odnosno, napravili ste sve najbolje što ste mogli, ali stvar ne ide prema naprijed. U tom trenu vrijeme vam je totalno zaokrenuti stvar i krenuti sa neke druge točke. Popularni buzzword za to je pivot, a svjetli primjer istog napravila je ekipa iz Pet Minuta sa svojim Shoutem projektom.
Drugi primjeri kretanja ispočetka su napuštanje originalnog projekta i kretanje u sasvim nešto novo. Nakon dovoljno takvih pokušaja, vjerojatnost da će nešto i uspjeti samo raste (pod uvjetom da se rade kvalitetne stvari i da se uči na greškama). Popularni naziv za to je “prekonoćni uspjeh nakon 10 godina” (ten years to overnight success).
Početna ideja, ili bilo koja od niza ideja u lancu od početka do uspjeha (ili propasti), nije previše bitna. Bitna je realizacija i adaptacija.



