Senko’s corner of the Web

Novosti na domaćoj Web2.0 sceni! Večeras mi je skrenuta pažnja na novi Aljošin projekt – blogkatalog. Blogkatalog je, jednostavno, top lista domaćih blogova (koliko ja znam, ovo je prvi takav servis u nas). Jednostavna zamisao i odlična izvedba. Blogovi su predstavljeni svojim screenshotovima, što uvodi živost u izgled stranice i izbjegava suhpoarnost “popisa” linkova, a samo glasanje je zgodno složeno odabirom zvjezdica (doduše, ne bi bilo loše da je submit glasa ajaxoidno složen).

Osim za gledanje ratinga bloga, ovo je odličan site i za otkrivanje novih zanimljivih blogova na domaćoj sceni. Svaka čast timu koji stoji iza blogkataloga na odlično obavljenom poslu – mušica još ima ali sam siguran da će ih ubrzo ispeglati :-) A da ne drvim previše, nabolje je da vidite i sami, pa ako već niste kliknuli na gornji link, učinite to sada!

Osim blogkataloga, koji je najnoviji dodatak procvjetaloj domaćoj w2.0 sceni, sa zanimanjem pratim i Vukov eksperiment s pokretanjem 12 novih web projekata, po jedan svakog 15. u mjesecu. Prvi, Skrati.Net je zgodan servis koji vam omogućuje da duge i ružne URLove “skratite” i takve dijelite naokolo ljudima. Fora – osobno ne koristim takve tinyurl stvari, ali znam dosta ljudi kao da, pa vjerujem da će i ovaj prvi servis (iako je kasnio 2-3 dana, ncncn :-) biti koristan nekome. Nadam se da uskoro slijedi i pandan u obliku pametnog pastebina (kopipejst.net anyone? ;-), to mnogo češće koristim.

E da, i jedan detalj koji mi se sviđa. Lagano ljudi gube onaj prefix “www” u adresama stranica. Što je i u redu, bio je koristan dok je na jednoj domeni bilo više servisa pa smo tako imali ftp.foobar.com, mail.foobar.com, www.foobar.com, irc.foobar.com, news.foobar.com, ali kod web-only servisa to stvarno nema previše smisla. Više mi ima smisla koristiti prefikse poput “blog” ili “forum” za specifične dijelove siteova.

Kao i većina korisnika Interneta iz Hrvatske, za svoje IM potrebe koristio sam pretežno ICQ, s tim da sam zbog raznoraznih razloga dotični koristio preko odličnog Web-based (ne Java, ne Flash, nego Ajax power, baby!) servisa Meebo. Do jutros. Naime, jutros me pri ulogiravanju na ICQ dočekala potpuno prazna buddy lista – iz nekog razloga, greškom ili Meeba ili AOLa ili možda kombinacijom, odoše mi svi kontakti. Ulogiravanje običnim ICQ klijentom nije pomoglo, izgleda da je lista izbrisana.

Kako se već neko vrijeme žalim svima oko sebe kako je ICQ kao protokol grozan (a ni klijentski programi nisu bogznašto), zatvoren i zao, i preporučam svima da pređu na Jabber (koji je otvoren, službeni internet standard, ekstenzibilan, baziran na XMLu, nadskup je svih ostalih IM protokola ikada i rješava problem gladi i siromaštva u svijetu), odlučio sam i sam to napraviti, dakle od danas ne koristim više ICQ pa ako me trebate možete me naći na JID-u senko . rasic @ jabber . org.

Kako za Jabber postoji hrpa kvalitetnih klijenata (a i sam sudjelujem u razvoju jednog – Telepathy), ne namjeravam više koristiti Meebo. Ovo je već drugi moj prelazak sa Web2.0 servisa natrag na klijentske aplikacije – prvo sam napustio GMail jer nije imao podršku za foldere a emulacija istih labelama mi nije odgovarala potrebama. Već neko vrijeme sam razmišljao napustiti Meebo jer je za ICQ imao grozan “feature” da ne pokupi imena offline kontakata, pa moram znati nečiji UIN ako mu želim poslati offline poruku (ili pretraživati cijelu listu), no ovo brisanje liste me preduhitrilo.

Koliko god ovi Web2.0 servisi bili super i koliko god bio njima fasciniran kao računalni entuzijast, ako se osvrnem na ovaj gubitak podataka kao i na nedavne gubitke mailova ljudi na GMailu (ne znam jesu li uspjeli povratiti te mailove? Ima li GMail backup?) kao običnom korisniku ipak mi je draže imati svoje podatke na svom disku / usb-sticku / backupu, kao i koristiti open-source aplikacije za koje sam si ako ništa drugo sam kriv ako se pokvare :-)

Prošli tjedan u Sydneyu se održala 7. Linux.conf.au konferencija, sa mnoštvom zanimljivih tema (predavanja su bila snimana, dio videozapisa je već dostupan a ostatak će vjerojatno biti kroz par dana), većina kojih je bila tehničke naravi, no našlo se i nešto općenitijih tema.

Jedno od predavanja koje sam upravo odgledao bilo je “Starting an Open Source business“, s tim da je naglasak stavljen na konzultantsku tvrtku, a ne start-up. Predavanje je odlično obradilo razloge zašto otvoriti vlastitu tvrtku (ili zašto ne), te probleme s kojima se novopečeni poduzetnik susreće, a ono što mi je bilo posebno fascinantno je aktualnost i u našim “balkanskim” uvjetima.

Paul smatra da su za uspješno pokretanje tvrtke važne tri stvari: novac, kontakti i vještine komunikacije, a o čemu je još bilo govora možete vidjeti ovdje (OGG Theora video, 88MB, napomena, l.c.a server je poprilično opterećen).

“Meme, n. Any unit of cultural information, such as a practice or idea, that is transmitted verbally or by repeated action from one mind to another. Examples include thoughts, ideas, theories, practices, habits, songs, dances and moods and terms such as race, culture, and ethnicity.” (via).

Stvar koja mene fascrinira kod memea je da je to spontano prenošenje (kopiranjem, imitiranjem, obično zato što je preuzimatelju ideja zabavna, zanimljiva, poučna ili nešto drugo), i kad se tako gleda na pojavu stvarno izgleda kao neki organizam koji živi u umovima ljudi koji ga prenose. Inače se ne bavim ničim sličnim sociologijom, ali svejedno je zanimljivo vidjeti ovakve pojave. Meme, kao i recimo flamewarovi (koje bi ja možda čak pod neku Dark Side of Force vrstu memea svrstao :) su (još jedna) izravna posljedica Interneta, jer samo na ‘Netu se može naći dovoljno velik broj ljudi koji u dovoljno kratkom vremenu mogu primiti, “obraditi” i proslijediti dalje informaciju koja sačinjava meme (ili temu flamewara). Osobno mi je zanimljivo naći i takve pojave koje se obično ne uzimaju u obzir kad se govori o prednostima Interneta i stvarima koje nam donosi Digitalno Doba i Informacija SuperAutocesta (Skretanje s teme: ovo bi imho bila odlična tema za neki sf/cyberpunk, present day, present kompovi, i neki meme koji prijeti da će zavladati svijetom. Ako je cijenjeno čitateljstvo slučajno naletilo na već postojeći roman takvog sadržaja, pliz uputite me da pročitam :)).

Jedan od prvih memea na koje sam ja naišao je bio All Your Base Are Belong To Us, koji se nakon kratkog vremena u brojnim varijacijama pojavio gotovo u svakom kutku ‘neta, sve dok ljudima već nije bilo “zlo” od toga :-)

S druge strane, lanac postova po principu “ja ću sad nešto reći il napraviti, pa pozivam još X ljudi da to isto učine”, iako često zanimljiv, nije meme nego nešto drugo. Nemam ništa protiv da i ta pojava ima neki poseban naziv, ali “meme” je već zauzet (usp. “hacker” vs. “cracker” u mainstream pressu). Stoga se pridružujem apelu protiv zlouporabe pojma meme. A ovaj svojevrsni anti-meme šaljem i svima koji čitajte ovaj post, pa širite dalje svoje mišljenje o istom :)

Da ne bi bilo zabune, ne mislim da je Neutrino nešto kriv, njega linkam jer se tamo propisalo o tome, neko vrijeme već to gledam ali kako nije riječ o nečem bitnom nisam išao rantove pisati. Ali kad se već spominje, da i ja ubacim svoja €0.02. :-)

Ovo je treći u seriji postova “Linux game of the week”, drugi post možete pročitati ovdje.

Zbog Božića i Nove godine se nisam javio prošli tjedan, ali zato ovotjedni Linux game of the week obrađuje nekoliko igara, opet klonova legendardnih igrica, a zajedno ih spominjem jer imaju sličnu grafiku, sučelje, te autora. Radi se o LGames paketu igara, koji uklučuje klon tetrisa, arkanoida, atomixa i panzer generala (potonji je najmanje dorađen i zahtjeva da s neta skinete abandonware misije iz Panzer Generala – osobno mi se najmanje svidio od cijelog paketa).

Sama grafika i zvuk za današnje pojmove nisu ništa specijalno, ali otprilike u vrijeme pojavljivanja ovih igara standard za grafičke igre na Linuxu je bio XBill, pa onda možete misliti koliko je ovo bio napredak ;-) A i danas, vjerujem da pružaju bolji osjećaj od običnih klonova istih igara u GNOME, KDE ili drugim okruženjima.

LBreakout2

LTris

Za ubiti par sati vremena, živcirati se što više niste brzi kao nekoć davno dok ste bili mali pa čak i zaigrati u mreži sa prijateljima, kao stvoreno.

Na Read/WriteWebu naletjeh na zanimljiv članak o jednom od mogućih budućih konkurenata Googleovoj tražilici. Zanimljiv pristup i tehnologija, vrijeme će pokazati ima li smisla ili je tek zanimljiva igračka.

Razlog zbog kojeg ovo spominjem je zanimljiva igračka koja je dio Clustya, a to je generirani tag cloud sa pojmovima koji se pojavljuju u stranicama vraćenim u pretraživanju pojma. Ima smisla? Ako ne, vjerojatno sam krivo objasnio, ipak je gotovo 3 ujutro :-) Jedna slika tisuću riječi, pa pogledajte što je Clusty sve našao o meni:

Napomena: Ako post čitate preko Planeta ili nekog drugog agregatora i ne vidite tag cloud, to je zato jer agregator ignorira javascript kod. Uputite browser na sam članak i vidjet ćete tag cloud.

I mene zahvatio (tnx Dado :P) novogodišnji meme o izboru naboljih pet web aplikacija ikada koje su mi promjenile život, spasile mnogobrojne biljne i životinjske vrste od izumiranja i pomogle stvaranju mira u svijetu. Kako prošle godine nisam radio nikakav popis a ne pamtim točno kad sam naletio na koju aplikaciju, neću ograničiti ovaj popis samo na prošlu godinu, dakle lista vrijedi za period od Velikog Praska pa do prije par dana.
Idemo redom:

1. Google search ima prvo mjesto (kojeg li iznenađenja), ponajviše zbog toga jer je jedan od glavnih krivaca za promjenu mog načina razmišljanja i pamćenja informacija. Više ne pamtim samu informaciju, sada zapamtim ključne riječi po kojima mogu progooglati do teksta u kojem se nalazi. Ne koristim baš često niti bookmarke, iz istog razloga. Još nisam siguran je li ovo dobra ili loša stvar (vjerojatno oboje), ali za spomenuti svakako je.
2. Već gotovo godinu dana svakodnevno koristim Meebo za sve svoje Instant Messaging potrebe. Ne zahtjeva nikakve dodatne pluginove, radi od bilo gdje gdje postoji neki normalniji i noviji web browser (čak i tamo gdje je neki nadobudni sysadmin zabranio ICQ i slične stvari), ima svojih mušica, ali svakim danom postaje još bolji. Još kad bi složili da se aliasi sa kontakt liste vide i kad su ljudi offline, di bi im kraj bio.
3. U vrijeme kad se u lokalnim videotekama može naći samo Top100 cheesy filmova, na televiziji gledamo emisije posvećene prošlim reality showovima, a za bilo koju međunarodnu financijsku transakciju treba pomagati tetama na šalteru da ispune formulare, MiniNova i srodni servisi pomažu mi da ne gledam u prazno.
4. Kritizirana (baš jučer pročitao ovaj esej) i hvaljena (ovisno u koji tabor spadate) Wikipedia ipak je korisna za slučaj kad mi trebaju neke osnovne informacije o nečemu. Pogotovo ako se radi o nekoj temi koja bi mogla biti zanimljiva geekovima, u kom slučaju vjerojatno postoje detaljniji traktati o tome :-)
5. PBZ-ova netbanking aplikacija je life-saver. Sjedim doma u krevetu i ukuckam par slova i brojeva, i uštedim si šetnjicu do prvog bankomata ili banke, čekanje u redovima i sve ostalo. Iako vrlo specifičan entry, u tom smislu na moju svakodnevicu ima čak i veći utjecaj od nekih gornjih sa mog popisa.

Honorable mentions: DvaNula, Blogariat i (surprise, suprise) Naslovnicu ne bih nazvao aplikacijama, ali sve jedno su mi bitni i korisni servisi koje trebam navesti. Prva dva servisa otvorila su mi svijet domaće blogosfere, na koji se do tada nisam niti obazirao (naslovne stranice popularnih servisa za vođenje dnevnika o tome što su ljudi ujutro jeli i kad im je preko puta pretrčala crna mačka sam izbjegavao u širokom luku), a vrijeme Naslovnice tek dolazi.
Po uzoru na Vuka, dajem i jedan veliki kaktus Adobeu/Macromedii za njihov Flash Player za Linux (odnosno inačice 7 i 9beta plugina za Firefox/Mozillu), koji je jedini i isključivi krivac zašto YouTube nije na gornjoj listi. Pola filmića ne radi, na drugoj polovici nema zvuka zbog krivog načina pristupanja sound deviceu, pa me svako malo tjeraju da skačem za drugo računalo pogonjeno Windowsima pogledati neki clip. A kako sam lijen, u većini slučajeva mi se to ne da, i onda ostanem zakinuti za pravu revoluciju u Internet televiziji. Dakle, Adobe, buuuuuuuu…