Senko’s corner of the Web

Jučer (u subotu) je u klubu Mama u sklopu Razmjene Vještina predstavljen i prezentiran famozni laptop iz OLPC projekta. Prezentaciju je održao Ivan “ike” Krstić, naše gore list koji trenutno radi u OLPC projektu, a inače studira na Harvardu. Osim PowerPoint PDF prezentacije, imali smo prilike vidjeti računalo i uživo, pa ne čudi da se nakon kraja prezentacije (i gomile odličnih pitanja iz publike, Q&A session je trajala koliko i sama prezentacija) ljudi gužvali oko stolice na kojoj je bio postavljen laptop da izbliza vide to čudo.

Neću pričati o karakteristikama laptopa jer to lako možete naći na sajtu projekta ili Googleu (već neko vrijeme pratim razvoj projekta pa mi većina ispričanih stvari i nije bila neka novost), samo par stvari koje su me se dojmile:

• Projekt inzistira na tome da im je glavni cilj promijeniti filozofiju učenja (peer2peer vs. “učenik”-”učitelj” podjele), a ne puko računalo.
• Ingeniozna hardverska rješenja (ekran, potrošnja) za koja se nadam da će u dogledno vrijeme naći primjenu i u komercijalnim laptopima.
• IRL uređaj stvarno izgleda poput neke dječje igračke (u prijevodu: pristupačno a ne zastrašujuće) i djeluje poprilično robusno; Ivan nije radio crash-testove pred nama ali mislim da bi stvarca lako preživjela pad sa metra-dva na beton.
• Koriste Python za većinu aplikacija (odličan izbor, IMO), a pritiskom na jednu tipku dijete može pregledavati (i modificirati) source aplikacije! w00t! omg! sviđa mi se princip, za to nisam čuo još od davnih dana LispMachinea i Smalltalk računala.

Ivan je napomenuo i da je pred par dana uspješno testiran video poziv između dva OLPC laptopa. Stvar koja to omogućava je Telepathy, framework koji ujedinjuje instant messaging, voice i video pozive i ostale oblike real-time komunikacije. Osim u OLPC-u, Telepathy pogoni i instant messaging u Nokii 770 internet tabletu, a biti će dostupan i u budućim verzijama Linux distribucija (Ubuntu Feisty, vjerojatno i buduće Fedore). Inače i sam sudjelujem u razvoju Telepathya, odlično je raditi na takvoj tehnologiji, team developera je zakon, a i satisfakcija je kad vidiš na kojim kul stvarima se to sve koristi (ili će se koristiti).

Ovo je drugi u seriji postova “Linux game of the week”, prvi post možete pročitati ovdje.
U ovo blagdansko vrijeme, kad je vani sve snježnobijelo, a cijela obitelj se okuplja oko ognjišta i priča o starim dobrim vremenima kad su muškarci bili pravi muškarci, žene prave žene, a mala dlakava stvorenja s Alpha Centauria prava mala dlakava stvorenja s Alpha Centauria, odlučio sam vam predstaviti igru za Linux koja upravo odiše tim ozračjem.

Radi se o igri Pingus, klonu legendarnih Lemmingsa. Umjesto malih glupih glodavaca, u ovoj inačici u glavnoj ulozi su male glupe ptičice (pingvini) koji su krenuli na teško putovanje, a samo vi ih možete dovesti do cilja, inventivno se koristeći sposobnostima pojedinih pingvina. Osim genijalne ideje, originalnu igru krasile su i cute grafika i vesela i simpatična zvučna podloga, a Pingus u tome ne zaostaje nimalo. Catchy melodijice su tu, preslatka stvorenja za koja nikako ne želite da zaginu (za sadiste tu je uvijek nuke gumb koji navodi pingvine na masovno samoubojstvo u vidu vatrometa) su tu, a igra ima čak i nekakvu smislenu prateću priču…

Nažalost, sama igra je stvarno prekratka. Odnosno, igra se sastoji od enginea i podataka o mapama, pa je tako moguće stvarati nove mape ili cijele priče, a uz samu igru dolazi jedna dorađena priča, “Tutorial Island”, koja je prilično kratka. Osim ove priče uz igru se dobiva i stotinjak nepodržanih i nedorađenih mapa, od kojih se većinu može igrati ali treba samostalno birati mape i ne postoji neka priča poveznica, a i nisu u potpunosti dorađene mape. Čini mi se kao da je autor Pingusa računao na nekakav community effort koji će se oformiti oko enginea i kreirati nove priče, ali do toga nije došlo. Šteta … :-(

No u svakom slučaju, ako već niste vidjeli igru, preporučam vam da pređete Tutorial Island, a ako već jeste prokopajte po pingus-data fajlovima, možda pronađete neki skriveni dragulj od mape :-)

Dobro je imati svoju firmu, onda si možeš tuitamo priuštiti da do 6 ujutro u nedjelju / ponedjeljak radiš na side projektu bez da ti šef otkine glavu u ponedjeljak prijepodne. S druge strane, u tom slučaju je i veća vjerojatnost da ćeš morati raditi u 6 ujutro s nedjelje na ponedjeljak in the first place. No, glavno da je uspjeh tu.

Uspjeh o kojem pričam je, naravno, nova verzija Naslovnice, najboljeg agregatora vijesti na ovim prostorima (po mom ne tako skromnom mišljenju)! Novosti je pregršt, da ne gnjavim sa detaljima uputit ću vas na Naslovnica blog gdje možete pročitati sve o tome što, kako i zbog čega. Provjerite je li vaš omiljeni fičr uključen, a ako nije svakako ostavite koji komentar na blogu (pozitivni komentari su također dobrodošli :).
Sasvim slučajno, nedavno sam uspio naletjeti i na prvu pravu konkurenciju Naslovnici, naravno radi se o digg klonu Moje Vijesti. Problem sa ovakvim tipom servisa kod nas je da je potreban veliki broj korisnika kako bi generirali sadržaj koji bi privukao korisnike, pa tu dolazimo do problema kokoši i jajeta, odnosno na početku servis ovisi isključivo o entuzijazmu pokretača i par early adoptera koji pridonose sadržaj. Servis je tek nedavno krenuo sa radom tako da je rano reći koliko će biti uspješan, no svaka čast ekipi koja stoji iza njega, već samo pokretanje je određen uspjeh, a nadam se da će budućnost projekta biti svjetla. MojeVijesti i Naslovnica su si konkurencija, ali na različite načine “napadaju” problem prenošenja i donošenja vijesti do čitatelja, pa vjerujem da kod nas ima mjesta za oba servisa. Uostalom, svi znamo da je konkurencija zdrava (ili smo bar bolno svjesni što se događa kad nema konkurencije). Dakle, želim im puno uspjeha i mnogo korisnika! :-)

U ostalim vjestima, samo da se osvrnem da je prošli petak bila održana $web++ konferencija, na kojoj se pričalo o (tko bi rekao) web development metodama i frameworcima. Pričalo se tu o Perlu (iako, iskreno, ja sam od Perla pobjegao već pred nekog vremena pa nisam previše pažnje obraćao na taj dio konfe), Rubyu i Railsu (pa smo tako naučili da Rails zna množine u engleskom jeziku i slične čudne stvari :), Djangu (šteta što je Istanbul upropastio Vukov screencast, pa je mogao pokazati samo manju demonstraciju moći) i PHP-u. Internet prijenos by CARNet, KSET & moja malenkost je imao dosta tehničkih problema s opremom i zvukom, pa se tek polovično može smatrati uspješnim (ja sam optimist pa radije gledam na čašu kao dopola punu), hopefully će u budućnosti biti više vremena za pripremu stvari pa se ovakvi problemi neće više pojavljivati. Organizatori konferencije vjerojatno će dio video materijala staviti na net, ili pripremiti neku video reportažu… Općenito, mislim da je konferencija bila pun pogodak i vrlo uspješna, došlo je dosta ljudi, pričalo se o vrlo zanimljivim temama, nadam se da će se uskoro opet organizirati nešto slično.

Sad je 06:20AM, budim se za 5 sati, stoga Senko over & out.

“Internetski“. Kakva grozna riječ. Znam da “Web” nije baš na hrvatskom jeziku, ali “Internetski…” mi zvuči stvarno odvratno. A i nije baš točno, jer je Internet nešto više od WWW-a ilitiga Weba.

Uh, skrenuo sam s priče i prije nego što sam je započeo. A priča glasi: od nedavno sve više web medija u hrvatskoj počinje koristiti RSS, odnosno svoje vijesti (ili bar dijelove istih) stavljati dostupnima i onima koji ne žele svoje browsere uputiti na gomilu reklama i ono malo teksta koje sačinjavaju moderne portale u Hrvata. Nadam se da je i Naslovnica pridonjela širenju svijesti o blagodatima koje nudi RSS, agregacija, i slični Web1.5 pojmovi, iako su za to vjerojatno zaslužni(ji) Blogarijat i DvaNula servisi. Way to go!

Recimo, kad sam započinjao s Naslovnicom morao sam parsirati Indexov HTML kako bi pokupio naslove. Onda se u jednom trenu pojavio njihov feed, doduše samo je odjednom postao dostupan pa ne znam jesam li ga prije uvijek previđao ili je potiho dodan ;-) T-Portal također ima feed, a danas sam primjetio da je i pretpotopni Internet Monitor obnovljen, malo drugačije sad sam HTML izgleda (puno čišće), a tu je i RSS feed! I ne samo to, nego u rssu koriste permaLinkove, što daje nadu da će one njihove vjestice napokon ostajati u nekoj arhivi…

U međuvremenu, deep in the Carribean najpopularniji blog servis u Hrvata ne samo da van pljuje neispravan XML, nego ste sretni ako išta pljune van. Glavno da vam pale maštu slikama vrućih developerica koje rade na novoj verziji ;-)

PS. Da, moje raspisivanje o XML-ovima i HTML-ovima domaćih medija znači da opet radim nešto na Naslovnici, dosta je promjena, bit će kickass, vidjet ćete za par dana ;-)

Opće je poznato da za Linux nema toliko igara kao za neke druge operativne sustave i konzole, ili da su često igre lošije na Linuxu lošije kvalitete, ali to ne znači da ih uopće nema. Općenito, ako se baš volite igrati vjerojatno je najbolje investirati u neku konzolu i uživati, ali ako vam je igranje usputna radnja, a u Linuxu provodite dosta (ili cjelokupno) svoje vrijeme za računalom, isplati se vidjeti čega tu ima od ponude. S vremena na vrijeme tako nabasam na pokoju (meni) zgodnu igru na Linuxu, pa sam odlučio napraviti serijal (nadam se, tjedni) blog postova na tu temu.

Čast otvorenja ovog serijala pripada ScummVM-u, koji uopće nije igra. ScummVM je, naime, implementacija starog LucasArtsovog SCUMM sustava za point’n'click avanture, štp znači da pomoću njega na svom Linuxu možete odigrati legendarne igre poput Monkey Islanda, Sam & Max ili Day of the Tentacle. Istu ostvar možete složiti i sa emulatorom DOSa pa u njemu pokretati igru, ali korištenje ScummVMa je puno bezbolnije i po mom iskustvu imate puno veće šanse da vam igra (pravilno) radi.

The Secret of Monkey Island

Beneath the Steel Sky a

Za ScummVM sam čuo već prije ali nisam previše obraćao pažnju na nj, sve dok pred par dana nisam naišao na blog post koji ga je nahvalio, pa rekoh, ajd’ da vidimo. I stvarno, engine se jednostavno instalira brzopoteznim apt-getom (vjerojatno i rpm-based distre imaaju to upakirano), sa njim dolazi i igra Beneath the Steel Sky igra, a Googlanjem po abandonwareima za par trenutaka možete naći i legende poput Monkey Islanda 1 i 2.

Obilate doze humora, zanimljivi zapleti i čudne mozgalice, tračak nostalgije, 640×480x16. Što vam više treba.. Ako kvalitetu igre ne mjerite samo u milijunima 3D poligona u sceni, svakako preporučam!

Rado, nigdje ti na blogu nisam našao gdje se ostavljaju komentari, pa ću se javno osvrnuti na tvoj post u kojem prenosiš da Novell forka OO.
Nažalost, moram te obavijestiti da si nasjeo na senzacionalističke izjave popularizirane u žutom tisku free softwarea. Novell ipak ne forka OOo. Činjenica da će Novell izdati patcheve mijenjaju ili dodaju fičre na OpenOffice nije ništa novo. Ximian, sada u vlasništvu Novella, je recimo zaslužan za integraciju OO-a u gnome (gnome-ooo koristi GNOME dialoge za otvaranje i spremanje fajlova, koriste se stock ikonice GTK+a umjesto svojih nestandardnih, itd). U tom smislu, već duže vrijeme imaju “svoj fork”, ako ga želiš tako nazvati, ali se nitko nije bunio :-)
Naravno, problem ovdje nije u OpenOfficeu, nego u činjenici da je Novell potpisao onaj ozoglašeni pakt s Nečastivim, pa smo sada svi paranoidni i kad nešto bezazleno radi…
PS. Glede promocije SuSe-a pomoću patenata u OpenOfficeu: Ako je OpenOffice pod GPL licencom, njegov derivat bi također bio pod GPL licencom, a kako GPL-licencirani kod ne smije sadržavati patentirane stvari, Novell takav derivat ne bi smio nikome distribuirati. Dakle, no go.