Senko’s corner of the Web

Nekoliko razloga zašto bi T-Com web hosting trebao neslavno propasti…

• cijena (2-3x viša od drugih domaćing hosting providera)
• nema nikakve podrške da si korisnici sami mjenjaju postavke (nešto tipa Cpanel)
• umm, zapravo ima nekakav control panel…
• za one koji se ugodnije osjećaju u shellu, tu je stari dobri csh bez svih onih goodia i utilitya na koje su nas razmazili moderniji Linux i BSD sustavi (obično instalirani kod drugih domaćih providera)
• radi SSH ali ne radi SCP, a ne radi ni FTP u passive modu - svi oni koji su iza routera (recimo T-Comovog ADSL modema u router modu), više sreće drugi put
• podržan je MySQL, ali se treba javiti korisničkoj službi da bude uključen
• podržane su statistike (nekakve), ali se treba javiti korisničkoj službi da budu uključene
• korisnička služba se nakon postavljenog upita (i automatizirane obavjesti da je zaprimljen i spremljen u tracker sustav) ne javlja danima
• web stranice sa podrškom za korisnike izgledaju ovako (link je točno prepisan sa obavijesti o otvaranju korisničkog računa)

… i jedan razlog zbog kojeg ipak neće:

• svi one firmice koje o informatici ništa ne znaju, ali bi trebale nekakve internetske stranice, pa kad su već kod T-Coma a oni nude…

Vjerojatno ste već čuli za legendarnu izjavu “Svi smo mi svetski šampioni” - ako slučajno niste, trkom na www.sampioni.com i pročitajte tekstove na toj stranici, pa nazad ovdje. Priče koje tamo možete pročitati bile bi smješne i nevjerojatne kad ne bi imali pojma o realnosti poslovanja u Hrvatskoj, a posebno realnosti poslovanja mnogih tvrtki i organizacija koje imaju (ili bi trebale imati) veze sa informatikom.

No, ovakva razmišljanja nisu autohtona samo brdovitom Balkanu - ako pažljivo gledate, možda načas ugledate i Štrumpfove naći ćete pokoji članak i o šampionskim firmama sa Zapada. Upravo jedan takav, odnosno serijal tekstova, čitao sam ovih dana na The Daily WTF sajtu, koji prikazuje različite gluposti s kojima se možete susresti u software developmentu. Priča o Virtualdyneu mi se (u kontekstu hrvatskih šampionskih firmi) čini toliko poznatom, da nije astronomske svote od spiskanih $200M, mislio bih da sam je već čuo od kolege na kavi. Još jedna od naznaka da nas ostatak svijeta slijedi u stopu ;-)
In other news: počelo me dosta spammati sa komentarima na blogu pa sam nabavio WordPress plugin i API key za Akismet, vidjet ćemo koliko je učinkovit u zaustavljanju blog spama.

Borja razmišlja o organizaciji oglašivačke mreže na Dvanula, zasad ima implementirano oglašavanje po tagovima. Mislim da je to dobar korak, i pravilan način pristupu kontekstualno oglašavanja kod nas. Naime, općepoznati Googletov AdSense ima par problema u našim specifičnim uvjetima.

Problem je u nepravilnostima hrvatskog jezika, odnosno infleksijama, deklinacijama, sufiksima i sličnim čudnim stvarima kojima ne znam točno ime ali za posljedicu imaju činjenicu da isti pojam (recimo “kuća”) ima nekoliko razičitih zapisivanja (”kuća”, “kući”, “kuće”, “kućama”, “kuću”, …), što naivno vađenje konteksta iz sadržaja stranice čini nemogućima. U idealnom svijetu, mogla bi se nad svim riječima provesti svođenje na zajednički oblik riječi (lematizacija) - ali javno dostupnih algoritama i podataka nema, a postojeće implementacije se plaćaju (netko bi trebao zaviriti u bazu svih znanstvenih radova na irbu pa pokušati izvući štogod).

Prema tračevima i brzinskim testovima, Pogodak zna raditi lematizaciju, što im pomaže da vrate pametnije rezultate od Google pretraživača.

Dakle, osim ukoliko nam odnekud iz vedra neba padne rješenje ovog problema, reklamiranje putem tagova je bolji način. Zašto? Zato jer ljudi (i oglašivači, i autori sadržaja) u tagove obično stavljaju imenice u prvom licu jednine i infinitiv glagola, odnosno ručno rade gorenavedenu lematizaciju, pa problem nestaje sam od sebe.

Naslovnica također ima mogućnost oglašavanja po tagovima,  iako su tu mogući tagovi fiksirani na imena kategorija (razlog zašto još nigdje nisam pisao o oglasima na Naslovnici je da su debelo u eksperimentalnoj fazi zasad). Nadam se da će Borjin projekt oglašavanja zaživjeti - ako da, vjerojatno će se i Naslovnica pridružiti kao oglašivać.
In other news - tko god je radio rss feed podršku na blog.hr stvarno bi trebao proučiti domaću zadaću. Već i većina web dizajnera (bar oni koji se furaju na XHTML) znaju da ne smiju “samo tako” na stranicu staviti ne-escapeani ‘&’, ali, izgleda, ne i osoba iza blog.hr atom generatora. Pa tako, gle čuda, čim netko koristi neki od čudnijih znakova, feed pukne. Zanimljiva činjenica je da se sami naslovi postova prabilno escapeaju - ali ne i tekst blog posta.

Izgleda da dosad nitko nije niti puno pratio blog.hr sadržaje preko njihovih feedova, ali s pojavom Blogariata i DvaNula problem je postao bolno očit. Ako netko zna tko je to tamo radio, nek’ pingne autora da ispravi propust (hint: htmlspecialchars($content) should do the trick).

Jeste li u zadnjih par dana dobili poprilično povećanu količinu spama? Ja jesam. I tako, mislim si ja, sigurno sam bio negdje neoprezan pa stavio adresu malo previdljivo, netko me našao i zaradi 0,01 cent na prodaji iste svim spammerima u svijetu, …

I da i ne. Bio sam neoprezan jer sam adresu stavio unutar izvornog koda projekata na kojima sam radio (ili još uvijek radim), a Googleov novi code search ih vrlo uslužno i besplatno nudi svim spammerima svijeta. Vrli novi servis je dosta nahvaljen, a i omogućava da na jednostavan način nađete neki snippet koda koji vam treba. Ali eto, nisu se baš potrudili razmisliti o posljedicama…

Google: 5 iz zalaganja, 1 iz realizacije.

(via kikidonk)

Za one koji ne rade od 9 do 5, kako pratiti kolko stvarno provedete vremena korisno radeći, a koliko “zabušavajući” na računalu? Dosad nisam imao naviku pratiti vrijeme, možda i zato što nisam naišao na neki korisni programčić koji bi mi to omogućio, a da me usput ne smeta cijelo vrijeme.

Pred neko vrijeme pronašao sam Loggr, a danas sam ga i malo detaljnije isprobao (odnosno, pratio današnji rad pomoću njega). Turbojednostavan i rudimentarnih sposobnosti, ima točno ono što meni treba. Zapisi se kreiraju klikom i utipkivanjem opisa, moguće je vrijeme označiti kao provedeno u radu ili zabušavanju, te dodavati bilješke. Cijelu stvar je moguće i isprintati. Što’š više - ponajbolji primjer KISS principa.

Toplo preporučam.

Još samo da se natjeram koristiti RememberTheMilk ….

Otkad imam svoju firmu, najviše posla imam vikendom. To je zato što obično deadlineove (za milestoneove ili gotovu stvar) stavljam u ponedjeljak, pa onda početkom tjedna ne radim puno, zahuktava se pred kraj a vikend je hectic. Ovaj vikend sam si uz posao dao još posla, naravno, vezano uz Naslovnicu.

Tako po novom Naslovnica zna uzeti početak teksta vijesti sa izvora, i prikazati ga u tooltipu na web stranicama ili pak unutar teksta u RSS feedu. Prije nego sam se bacio na doradu sustava za preuzimanje vijesti, strahovao sam da će to ispasti dosta posla, ali feature je bilo začuđujuće lako implementirati. Za one koji se možda pitaju, za backend koristim python. Taj jezik je odličan, svakako se bar upoznajte s njim - za početnike u programiranju uopće preporučam “How To Think Like a Computer Scientist“, a za one koji već znaju neki programski jezik (vjerojatno svi koji čitaju ovaj blog) tu je “Dive Into Python“.

Nakon ovog upgradea, u slijedećih 2 tjedna planiram samo popravljati nedostatke na stranici te pripremati jedan masivniji upgrade, sa puno bling-blinga i novim stvarima koje će je (nadam se) učiniti još puno korisnijom i dostupnijom. Ali o tom potom. Stranica je zasad “javno” stara 15tak dana, a već je doživjela velike promjene, većim dijelom zahvaljujući dobrim ljudima koji su davali odlične konstruktivne komentare. Uostalom, uvjerite se sami. Ovdje možete vidjeti kako je Naslovnica izgledala dan prije nego što je izašla u javnost. A onda pogledajte kako izgleda danas.

Već sam pisao o personaliziranim početnim stranicama. Sinoć sam opet posjetio Netvibes, pokušavši procjeniti konkretnu razliku za juzera između Netvibesa i Aboogya, novog domaćeg W2.0 servisa. Pritom se dosjetih posvetiti 5 minuta pravljenju portala iz kućne radinosti, koji bi imao više-manje sve ono čime se diče i veliki domaći portali, osim foruma, jer ovo je ipak one man band portal.

Dakle, potrebni sastojci su:

• Najnovije vijesti iz zemlje i svijeta (Da, pimpam Naslovnicu malo ;-)
• Zgodne stvari iz blogosfere (Recimooo, Blogarijat. Na DvaNula još nisam feed uspio naći?)
• Vremenska prognoza (Netvibes ima dobar Weather applet koji nije US-only)
• TV program (HRT ima feedove programa, wow! RTL, iako s puno boljim stranicama, me razočarao)
• Belle du Jour (zapravo “Kitten du Jour“, preko Netvibes Flickr widgeta koji pokazuje random sliku sa nekim tagom)
• Kao bonus, prikaz mailova (za GMail korisnike, našao se na ovoj listi samo zato što eto, može se)
• Jedna žličica Web2.0 hypea

Pet minuta kasnije…

(za veću rezoluciju kliknite ovdje)

Eto zašto je “web2.0″ (koji mi u ovom članku označava pružanje rss feedova, public API-ja i slično) zanimljiva stvar. Uzmeš par komponenata koje ti se sviđaju, povežeš ih na način koji ti odgovara (Netvibesov d’n'd je banalni primjer, sve ovo se da i štrikanjem PHPa, Rubya ili Pythona da složiti uz još više fleksibilnosti).

Paralalela iz programiranja - pojedinačni all-in-one portali me podsjećaju na mastodontsku aplikaciju u kojoj je sva funkcionalnost natrpana na jedno mjesto, sve su funkcije definirane u jednom fileu od 10000 linija, pa kad nešto pukne… Nasuprot tome, web mashupovi su skupina nezavisno dizajniranih, razvijenih i testiranih komponenti koje je moguće na različite načine kombinirati (holy grail u razvoju softvera), a obično su i potpuno besplatne.

Stoga, živio web2.0! ;-)